Zapravo Titovi biografi smatraju da je on uvijek više prferirao Cadillac nego Mercedes, ali em su svi ostali vodeći državnici nabavili MB600 pa nije želio zaostajati (u tom svijetu je, bizarno, ali točno, to vjerojatno jednako značajno kao i na 'nižim' razinama), em se Njemačka pretvorila u najvažnijeg strateškog partnera.
Amerikanci su nam pedesetih ugurali enormnu količinu vojne i ostale pomoći, no osnivanjem Nesvrstanih Tito se malo odmakao od oslanjanja na SAD i odabrao politiku balansiranja, nakon pomirbe s Rusima. A Njemačka se, kroz otvaranje granica za naše gastarbajtere i niz drugih stvari promakla u velikog saveznika, i još važnije, mecenu. Isplatili su ratne reparacije, gastarbajteri i turisti su unosili enormnu količinu deviza, otvoreno je tržište za naš izvoz u Njemačku, granice za njihove odmore...
To je politika i ništa nije slučajno. Po svjedočanstvima ljudi koji su poznavali Starog, on je uvijek preferirao američke aute, a pogotovo Cadillac, dok ni Rolls ni Mečka nisu nekaj osobito kotirali, ali su bili tu iz političkih razloga. I vozila u pratnji su do šezdesetih bila američka, a kasnije njemačka. Za motore nisam proučavao, ali mislim da je pedesetih u pratnji bilo dosta Triumpha, a kasnije su zamijenjeni BMW-om.